Vojni tuneli za podmorniceVis Island

Četrdeset pet godina otok Vis bio je tvrđava. Od kraja Drugog svjetskog rata do 1989. bio je glavna otočna baza jugoslavenske mornarice, zatvoren za strance i opasan topovskim bitnicama, vojarnama, tunelima i bunkerima usječenima u vapnenac. Najupečatljiviji među njima nalazi se na sjeverozapadnoj strani prilaza luci, u uvali Parja, oko 13 nautičkih milja od grada Hvara: sklonište za podmornice probijeno ravno u liticu, građeno tako da podmornica može ući s mora i nestati s neba.

Tunel je dovoljno visok za toranj podmornice i dovoljno širok za brod, i upravo ga tako danas i posjećujete. Vaš skiper polako ulazi kroz betonski otvor i svjetlo ostaje iza vas; more unutra je duboko, tamno i mirno, zidovi su goli kamen i beton, a temperatura pada za nekoliko stupnjeva. Tunel se pruža daleko u brdo, a na kraju se okrenete i vraćate prema pravokutniku plavetnila. Traje deset minuta, a o tome se priča cijelo poslijepodne.

More na ulazu drugi je razlog za stajanje. Duboko je i iznimno bistro, a police s obje strane otvora prirodna su platforma za skokove, pa je tunel postao omiljen i za kupanje, a ne samo za sat povijesti. Ronjenje s maskom uz podnožje litice otkriva pokoji komad zahrđalog željeza iz baze.

Sklonište je samo jedan dio mnogo veće slike. Po otoku su topovska gnijezda na rtovima, špilja na brdu Hum iz koje je Tito 1944. vodio partizansku kampanju te mreža cesta i tunela koje je vojska ostavila kad je otok vratila civilnom životu. Većina se može obići automobilom iz grada Visa; tunel za podmornice onaj je koji se posjećuje brodom.

Na našoj turi Modra špilja i otok Vis tunel je prirodna stanica na putu u grad Vis ili iz njega, a dobro se slaže s ručkom u Kutu i kupanjem na Stončici. Ako sami planirate dan na Visu, stavite ga u program za poslijepodne, kad je sunce na litici, a ulaz najfotogeničniji.